You need to upgrade your Flash Player This is replaced by the Flash content. Place your alternate content here and users without the Flash plugin or with Javascript turned off will see this. Content here allows you to leave out noscript tags.

Slikovnice:   Nesebična Priča
                       Zaljubljeni Elvis
                     Spašavanje ribice

 

Šiškova pjesma


Ja sam Šiško Šeširić.
Pun sam šarenog lišća,
a moji plodovi pričaju tisuću priča.
Zelena jabuka sa stabla je pala
i u šareno lišće sva se zamotala.
Nar skriva svoje bobice slatke,
vjeverica gleda moje žireve slasne.
Veliki kesten na rubu šešira stoji
i iglice svoje otpale broji.
S druge strane tikvica mala,
tužna jer je sama ostala.
Ako me nosiš na glavi,
jesen će ti biti duža i ljepša,
a tuzi nećemo dati mjesta.

                                               Iva Raspor, 5.d

 

Bok! Ja sam Tikvica Jesenčić. Rođena sam u jesen. Mama mi je Zemlja, a tata Voda. Živim blizu Oraha, Žira i Kestena. Marun mi je najbolji prijatelj.
Jednom smo se Kesten, Žir i ja posvadili oko toga tko će ljepših boja kročiti u novu jesen. Kesten je tvrdio da će on biti najljepši i da je njegova odjeća uvijek u modi. Žir je govorio da je njegova kapica najljepša na svijetu i da će sigurno pobijediti. Ja sam pak govorila da ću biti najljepša baš ovakva kakva jesam: zelena i bijela. Pitali smo prijatelja Maruna da presudi tko je najljepši među nama. Marun nam je rekao da je svatko od nas lijep na svoj način i da bez nas jesen ne bi bila tako čarobna kakva je sada. Mislim da je ipak Marun bio u pravu.

                                                                                                              Barbara Denona, 5.d


Dobar dan! Ja sam Hatman, jesenski šešir. Dolazim s planeta po imenu Versus. Na mom planetu postoji pet gradova: Šeširograd, Ježograd, Listograd, Kišograd i Drvograd. Ja živim u Šeširogradu, a danas se održava natjecanje u trkama automobila i prijavio sam se.
Svaki natjecatelj ima mjesec dana da izradi auto i spremi se za utrku. Odmah sam bio krenuo na posao. Izdubio sam ogromnu bundevu iz bakinog vrta, napravio vrata i sjeo unutra. Bila je baš moje veličine. Jabuke sam stavio kao gume, a staru točkastu muharu kao volan. Kukuruzovinom sam obložio unutrašnjost. U svom sam dvorištu radio probne krugove i testirao brzinu auta. Jurio sam nevjerojatnih 6 km/h.
Kada je došao dan utrke, doveo sam svoju jurilicu na trkalište. Bilo je mnogo raznovrsnih automobila: drvenih, narančastih, zelenih... Sudac je oglasio start. Svi smo vozili podjednakom brzinom. Pred ciljem auto mi je počeo zastajkivati. Jedan me vozač prestigao. Stisnuo sam gas do daske i sve zaprašio kao da se spustila gusta magla pa se ništa nije vidjelo.
Kada se sve odmaglilo, sudac je prozvao moje ime: „Hatman je pobjednik!“ Stao sam na obasjanu pozornicu i podignuo sjajni, teški pehar. Bio sam oduševljen i jako ponosan na sebe. To mi je bio najbolji dan u mom šeširskom životu.

                                                                                                                 Borna Pavičić, 5.a

 

Moje ime je Živko i nastao sam od šarenih boja jeseni. Pronašli su me u rupi viskog hrasta.
Kad sam se probudio toga jutra, začuo sam kako se hrast trese kao da mi nešto govori. Od njegovih riječi samo sam razumio da će mi dodijeliti boje jeseni pod jednim uvjetom. Naime, ako ne pronađem dječaka koji će me nositi na svojoj glavi, nestat će sve boje koje me krase, na svom drveću nestat će lišće i šuma će ostat bez svoje čarolije. Baš zato sam odmah krenuo u potragu za dječakom.
Tako putujući začuo sam šuškanje pa sam se sav naježio od straha. Iz grmlja izašao je odjednom dječak. Laknulo mi je jer sam najprije pomislio na neku divlju životinju. Kada sam došao do dječaka, pogledao sam ga u oči, skupio svu snagu i skočio mu na glavu.
Dječaku sam se svidio pa sam znao da je šuma spašena. Mene su i dalje krasile boje jeseni, a šuma je imala svoju čaroliju.
                                                                                                           
                                                                                                             Stefan Vučinović, 5.a


Ja sam jesenski šešir po imenu Jesenska Zvijezda. Došla sam iz malog sela kraj bistre rijeke. Moj vlasnik bio je stari ribar, starješina sela. Osjećala sam se posebno, ali nisam bila ispunjena ljubavlju.
Jednog dana jak vjetar otpuhao me od mog doma u veliku, gustu i tajnovitu šumu. Nisam mogla pronaći put kući. Polako sam lepršala na jesenskom vjetriću. Prolazila sam kraj velikih, sočnih kestena i oraha. Povela sam ih sa sobom. Sa mnom su pošli i primamljivi češeri i žirevi. Počelo mi je biti hladno pa sam se ogrnula raznolikim lišćem. Vjetar je ponovno zapuhao. Tada sam se već nalazila na polju kukuruza koji su se sjajili na jesenskom suncu. Povela sam i njih sa sobom. Naišla sam i na velike, slatke bundeve. Jedna mala bundeva stala mi je na glavu. Opustila sam se na laganom povjetarcu. Bilo mi je baš ugodno. Kako me je povjetarac vodio, nisam pratila kuda idem. Bila sam izgubljena. Samo sam slijedila sladak i sočan miris. Približivši se, shvatila sam da su to mirisne dunje.
U tom trenutku do mene je dotrčala djevojčica. Veselo me uzela k sebi. Pogledala me svojim zlatnim i bistrim očima. Znala sam da će me jako voljeti. Uzela me kući. Više nisam bila izgubljena, a ni žalosna.

                                                                                                                Lucija Grubišić, 5.a

Brežuljkasti krajolik

Pun je brežuljaka,
Vinograda i voćnjaka.
Pun je lijepih boja,
I životinja

Tiho je
Ali nije dosadno
Branje grožđa, voća, ma svega.
Pun je lijepog mirisa cvijeća.

                                                Davor Štimac, 5.b

 


Jesen

Kad oblaci tmurni,
nebeskom cestom plove,
znak je da stiže kiša
i krošnje šume postaju gole.

Ptice u let,
svoje krila šire.
A, kišne kapi,
iz oblaka vire.

 

                                           Hana Kukuljan, 5b

 

Jesen

Jesenja hladnoća stišće,
Pada, pada žuto lišće,
Padaju i hladne kiše,
Toplog ljeta nema više.

Kukuruzi se svuda zlate,
Životinje zbog klime pate,
Jabuke su zrele,
Svi ih brati žele.

                                        Karla Burburan, 5.b

Jesenja skladba

Slušam kroz prozor,
u šumi sinfonija prava,
otpalo jesensko lišće,
novu nam skladbu spravlja.

Čudna je to skladba,
svakim danom sve tiša,
čuju se samo suze sa stabla,
tužne zbog otpalog lišća.

                                        Katarina Dragozetić, 5.b


Šareno lišće po nebu leti
a djeca tuguju
jer kiša se sprema
i igri je kraj.
Žalosna lica
kroz prozor gledaju
kako kiša pada i pada
a sunce se skrilo.

                               Matej Jelušić, 5.b


Mjesečni projekt: Priča jesenskog šešira

Učenici 5.a, c, i d razreda sredinom listopada odali su počast ovogodišnjoj toploj jeseni tako što su joj doslovno „skinuli šešire“. Naime, u sklopu nastave Hrvatskog jezika, učenici su tijekom mjeseca marljivo sakupljali jesenske plodove i od njih načinili prelijepe šešire. Zatim su ih donesli na dogovoreni sat, stavili na svoje glave i pripovijedali zanimljive jesenske priče. Tako smo doznali svašta iz jesenskog života, a neke od priča i fotografija podijelit ćemo s vama…

Ja sam šešir Šarenko i dolazim iz Šarengrada, grada u kojem je sve šareno i slikovito. Mama i tata su me nazvali Šarenko jer sam napravljen od puno različitih šarenih plodova i lišća. Imam 11 godina i živim u šarenoj kući blizu rijeke Šarenice. Idem u Osnovnu školu Šarenih šešira.
Ispred škole imamo veliki šareni vrt. Volim se igrati lovice, šarene babe ili skrivača. Volim s mamom i tatom ujesen šetati šumom te skupljati kestene da ih kasnije možemo ispeći. Jako volim jesti sva jela od kestena, kao što su kesten-pire, pečeni kesteni, kolači od kestena, ali najviše volim kolač od jabuke i kestena. Volio bih jednoga dana otići u Šarenoameriku, ali sada moram ići pisati zadaću, bog!

                                                                                                                Mak Maras, 5.c

Dobar dan!
Zovu me Šeširko.
Nestašan sam, ali i fin
kada zapuše vjetar,
onda sam u potpunosti „in“.

Tada se kotrljam, valjam i okrećem,
ali zapravo se utrkujem s odbačenim,
ocvalim, suhim cvijećem.

U meni se nestašnost probudi
I u prirodi uzmem sve što mi se nudi.

I tako se na mome obodu nalaze
I žir i kesten i suhi list vinove loze
Jer to su stvari prirodne koje se sada nose!

                                                              Karlo Rukavina, 5.c


Zovem se Šeširko i došao sam iz grada Jesengrada. U Jesengradu uvijek je jesen. Stabla su tamo uvijek šarenih boja, zato je na meni toliko prekrasnih šarenih listića. Ja najviše volim crveno-žute listiće. U Jesengradu se tijekom cijele godine možete najesti najfinijeg grožđa i napiti najfinijeg čaja od šipka. Zato ja, kao predstavnik Jesengrada, na sebi nosim grožđe i šipak.
Jako volim kada zapuše vjetar pa me nosi iznad kuća i stabala. Tada često sretnem svoje druge prijatelje šešire i onda mi svi skupa letimo i zabijamo se u stabla tako da što više listića padne na pod, a često i hranimo ptičice grožđem koje one zobu s nas.

                                                                                                                  Petra Kovačević, 5.c

Ja sam Šeširko Šeširković zvani Šeši. Dolazim iz poplavljenih područja u Slavoniji. Živio sam na jednom starom tavanu u lijepoj kući sve dok nas jednoga dana nije zadesila tragedija. Voda je počela bujati i poplavila je cijelo naše selo. Ljudi su bježali, od tuge su plakali, a ja sam na tavanu razmišljao kako ću se spasiti. Odjednom je došao neki dječak i uzeo me pa smo skupa pobjegli na sigurno.
Dječak je bio dobar prema meni, držao me na glavi i posvuda nosio. Drugi su nam se smijali i govorili :“Kako ružan, stari šešir!“ Jednog jesenskog dana šetali smo šumom. Dječak je sakupio puno jesenskih plodova i ukrasio me. Pogledajte kako sam lijep! I dječak je sretan jer se vratio svojoj kući.
Poplava više nema.
Nitko nam se više ne ruga.
Život će opet biti lijep!

                                                                                                                   Jakov Crljenica, 5.c

 


Mjesečni projekt: Učiti kako učiti

Učenici 5.b razreda na nastavi Hrvatskog jezika u listopadu odradili su vrlo ozbiljan posao koji će im se višestruko isplatiti. Uz pomoć učiteljice organizirali su „okrugli stol“ na temu „Učiti kako učiti“. Pripremili su pitanja koja ih u učenju najviše muče i pozvali u goste pedagoginju škole Hedi Blašković-Babić, profesoricu povijesti Željku Čačić, predstavnicu roditelja mamu Editu Turk i predstavnicu bivših učenika škole Jelenu Kosanović koji su im na vrlo pristupačan način govorili o tome kako se uči, kako organizirati vrijeme i prostor za učenje, kako pobijediti „odvlačenje“ pozornosti s učenja, kako postići disciplinu u učenju, što roditelji očekuju od djece kada se radi o učenju, kako postizati dobre rezultate itd. Bili su vrlo zadovoljni dobivenim savjetima, a neke od njih već i prakticiraju.

Kako učim?

Kako ja učim? Mmmmm…. Dobro pitanje! Kada dođem iz škole, najprije skinem torbu s leđa, operem ruke i sjednem za stol ručati. Nakon toga odem u sobu i krenem rješavati školske obveze. Treba mi neko vrijeme da se koncentriram na učenje. Često mi misli odlutaju. Tu ulijeće moja mama koja me podsjeti zašto sam išao u sobu. Ponovo se vraćam učenju. Nekada mi to ide s potpunom lakoćom. Nažalost, nije uvijek tako. Nakon svakog naučenog gradiva, odlazim na usmenu provjeru kod mame. Ponekad me mama vrati u sobu da usavršim svoje znanje. Nekada se to ponovi i više puta. Mislim da moram poraditi na načinu svoga učenja. Htio bih da to bude brže, lakše i bez mame. Želim imati više povjerenja u sebe, ali da ga ima i moja mama kada sam ja u pitanju. Znam da učenje može biti lakše, brže i zabavnije i da to ovisi samo o meni.

                                                                                                               Ivan Pupavac, 5.b

Jesen u šumi

Lišće žuto, smeđe, zeleno,
trava rosna, blijedo zelena, povijena.
Nema mirisnog cvijeća,
samo miris magle i muk plahe srne i srndaća.

Ljuti se šojka jer joj ponestaje hrane,
što će jesti jadna ove tmurne dane.
Vjeverica vrijedna je bila
pa hranu u duplje pospremila.

Jež se uz kameni zid u zemlju uvukao,
spavati je krenuo i lišćem ogrnuo.
Blatnjavoj lokvi nasred šumskog puta
divlja svinja se veseli, evo joj kupka!

                                                      Petra Jurčić, 5.b

Zalazak sunca

Gledam s brežuljka
zalazak sunca
za Učku.
Najljepši pogled u mom krajoliku.

Njegove zrake
nagoviještaju
sutrašnji
jesenski dan.

                       David Turk, 5b